Olivera Katarina

Srbija

Olivera Katarina je laureatkinja za doprinos domaćoj kinematografiji.

Jedna je od najvećih srpskih glumica i pevačica, te jedna od najvećih diva na našim prostorima 60-ih i 70-ih godina. Nakon završenog Pravnog fakulteta u Beogradu, odlazi u Pariz i po povratku upisuje pozorišnu akademiju u svom rodnom gradu, u klasi sa Petrom Kraljem, Milenom Dravić i drugim velikanima domaćeg glumišta. Godine 1962. dobija stalni angažman u Narodnom pozorištu u predstavi Koštana. Sa filmom Vojnik odlazi i na Kanski festival 1966. godine.

Radio-televizija Italije (RAI) proglasio ju je najlepšim glasom Mediterana, o njoj su pisali Njujork Tajms, ali i drugi svetski mediji. Sa kompozitorom najpoznatijih pesama Edit Pjaf, Šarlom Dimonom, otpevala je pesmu koju joj je slavni muzičar posvetio. Održala je više od 100 koncerata širom sveta, a veliku popularnost stekla je i u Japanu.

U francuskoj Olimpiji održala je 72 uzastopna koncerta. Najpoznatiju ulogu ostvarila je u Skupljačima perja (1967) nagrađenom na Kanskom festivalu. Za film Goja, nagrađena je na festivalima u Moskvi i Veneciji. Godine 2017. povodom pedesetogodišnjice filma Skupljači perja posetila je Kanski festival i nastupila s pesmom Đelem, đelem. Iste godina dobija najveće priznanje Jugoslovenske kinoteke Zlatni pečat, a 2020. i Nušićevu nagradu za životno delo.